1. Izložbeni prostor
Na samom početku postava izložbe nalazi se fascinantna konceptualna umjetnička instalacija, koja se sastoji od ogrlice i videoprojekcije.
Ogrlica pod nazivom „Oko” iz 2019. prvi je primjerak koji se povezuje s novim dijelom Soviljeva opusa, pa tako i izložbom „Genesis”. Dosad nije predstavljena široj javnosti ni uvrštena ni u jednu postojeću kolekciju. Umjesto toga, odložena je sve dok se ne uklopi u neku širu priču poput one ilustrirane Genesisom. To pokazuje da umjetnici često eksperimentiraju i propitkuju različite ideje stvarajući pojedina svoja djela prije nego što ih kontekstualiziraju i javno predstave. Sam autor ogrlicu „Oko” uspoređuje s kaosom u antičkoj mitologiji, to jest prvobitnim stanjem nereda prije nastanka svijeta kao sređenosti (kozmos). Naime, baš kao i kaos, ogrlica je bila obavijena velom nepoznatosti sve dok u pravom trenutku nije u njezinoj simbolici pronađen ključ njezine odgonetke. Njezina božanska priroda pomalo mistično isijava iz fotografije Mladena Šarića, na kojoj ukrašava ženu, zračeći posebnom aurom i produbljujući emocionalni tonus prizora.
Dodatni narativni i interpretacijski element svakako je 4. simfonija Arva Pärta „Los Angeles”, akustični dio dizajna videoprojekcije, ali i cjelokupne izložbene sobe, koji međusobnim spajanjem osjeta intenzivira vizualnu dinamiku, omogućujući posjetiteljima uranjanje u duboko i nezaboravno iskustvo prostora, u kojem se ispreplitanjem i prožimanjem medija, isprepliću nebo i zemlja, mistika i filozofija, iluzija i stvarnost, prošlost i sadašnjost, tradicija i mašta u kontekstu sadašnjosti satkane od iskustava, snova i emocija.
Stvaranje kozmosa započelo je velikim praskom, a Soviljeve izložbe smolom, njegovim tradicionalnim i prepoznatljivim izražajnim sredstvom, na koju je umjetnik u radnom prostoru svojeg ateljea počeo nanositi boju. Prilikom disperzije pigmenata boje, odnosno ekspresije kemijske reakcije uzrokovane međusobnim djelovanjem boje i smole nastali su živopisni i dinamični vizualni efekti, koji su se umjetnika snažno vizualno dojmili i djelovali izrazito stimulativno na njegovu maštu i daljnji tijek njegova kreativnog mišljenja. Refleksija o oblicima i bojama koji su se pojavili rezultirala je emocijom i spoznajom proizašlima iz tog osjetilnog dojma, prikazanog videoprojekcijom kemijske reakcije fuzije pigmenta s otapalom i smole. Zapitao se o značenju i poruci tih slikovitih efekata. Osim njihove simbolike, htio je dokučiti njihovu povezanost s kreativnošću, stvaranjem i transformacijom. Slijedio je svoju intuiciju i slobodan razvoj pokrenutog kreativnog procesa. Odlučio je svojim umjetničkim radom predstaviti fenomen geneze, to jest postanka. Tu ideju nazvao je Genesis.
Umjetnička materijalizacija geneze uvodi se u postav izložbe videoprojekcijom autora Branimira Bobana i Nenada Sovilja, koja nije samo inscenacija organske tematike povezane s kemijskim reakcijama, mitozom i mejozom te stvaranjem latica, nego i kozmičkih procesa koji su uslijedili nakon velikog praska. Znanstvenu teoriju nastanka svemira širenjem materije Sovilj interpretira simboličkom ekspresijom izloženog „Oka”. Ogrlica ilustrira zjenicu i šarenicu oka, poistovjećujući ga tako izgledom i funkcijom (širenje) s velikim praskom, odnosno kozmičkim činom stvaranje univerzalnog reda, ravnoteže i harmonije, na temelju kojih je oblikovan svemir. Prema tome, ogrlicom „Oko” autor konceptualizira nastanak i postojanje kozmosa kao rezultata precizne organizacije i prirodne strukture. U pozadini „Oka” nalazi se ogledalo, simbol metafizičke onostranosti, koja je u doba Aristotelove Grčke bila božanske prirode.
Tako je pigment, idejno i tematsko polazište izložbe i videoprojekcije, kao njezine uvertire, Sovilju „zapeo za oko”, čiji je ujedno fizički sastojak, prva supstancija, preegzistencija kao i temelj materijalne egzistencije te, konačno, života (klorofil).
U tom smislu opisana umjetnička instalacija simbolizira završetak kaosa i nastanak svemira (u grčkoj mitologiji iz Kaosa, primordijalnog božanstva, prvog što je postojalo, a iz čije je tamne utrobe sve stvoreno), pa u toj prvoj cjelini nisu slučajno prikazani medaljoni s ugrađenim čipovima starih mobitela, koji se granaju iz „Oka” kao produkt njegova (velikog) praska. Naime, nakon kaosa svemir se transformirao i evoluirao, stvarajući nove oblike materije i energije. Slično tomu, autor je transformirao čipove starih mobitela i malih elektroničkih uređaja integrirajući ih u novu umjetničku formu medaljona, koji su ujedno podsjetnik na početak vlastitog umjetničkog stvaralaštva. Osobito ističe da su izrađeni od čipova starih mobitela i napravljenih od plemenitih materijala, čija se oporaba općenito omogućuje recikliranjem elektroničkih uređaja, kao što su stari mobiteli.
Stoga ne treba čuditi da su medaljoni, kao što to umjetnik ponosno ističe, nastali na inicijativu Hrvatskog Telekoma, vodećeg telekomunikacijskog operatora u Hrvatskoj koji svojim poslovnim inicijativama i angažmanom promiče održivi razvoj, ekološku osviještenost, društveno odgovorno poslovanje i pozitivne društvene promjene. Suradnja između Hrvatskog Telekoma i umjetnika Nenada Sovilja pokazuje da kreativna upotreba recikliranog elektroničkog otpada, uostalom kao i umjetnost općenito, može biti kreativno sredstvo ostvarivanja društvenih ciljeva gospodarskih subjekata u području tehnike i tehnologije kao i promicanja pozitivnih društvenih vrijednosti. Kao umjetnički izraz ekološke ideje, medaljoni nadilaze svoju umjetničku vrijednost predstavljajući simbolički putokaz za bolju budućnost.
Prva cjelina tako problematizira ustaljene društvene norme i uvjerenja u kontekstu napretka potičući na razmišljanje o važnosti odgovornosti prema planeti Zemlji kao i na refleksiju radi ostvarivanja pozitivnih promjena.
