2. Izložbeni prostor

Prirodne sile, kozmički red i stvaranje svijeta tema su druge cjeline. U njoj su prikazani članovi starog naraštaja bogova, potomci Urana (neba) i Gaje (zemlje), točnije šest titana, prvobitni bogovi u antičkoj mitologiji (Kron – vođa titana i bog vremena, Okean – bog voda, Hiperion – gospodar svjetlosti, Kej – personifikacija intelekta, Krij – utjelovljenje muške snage i muževnosti te Japet – praotac indoeuropskih naroda), i šest titanida, njihovi ženski ekvivalenti (Reja – Kronosova supruga, „majka bogova”, Temida – boginja i personifikacija pravde, božanskog poretka, zakona i običaja, Mnemozina – božica i personifikacija pamćenja, majka muza, Teja – božica vida i vizije od koje je potekla sva svjetlost, Tetija – Okeanova supruga i majka svih voda te Feba – prvobitna vladarica proročišta u Delfima i jedna od božica Mjeseca).

Prikazani su pomoću temeljnog motiva Soviljeva umjetničkog rada i njegova najdražeg cvijeta orhideje, koji se u fosilnim zapisima, kao prvi cvijet u evolucijskoj povijesti biljaka, pojavljuje prije čak 120 milijuna godina. Budući da je umjetnik oduvijek pokazivao izniman senzibilitet prema prirodi, posebice prema drveću i cvijeću, nije slučajno da je svoj umjetnički projekt u skladu s vlastitom vizijom i koncepcijom procesa geneze usmjerio upravo na cvjetove.

Uostalom, prve umjetnikove fascinacije koloritnom međuigrom pigmenta, otapala i smole transformirale su se u prve latice orhideja, koje su, zajedno s manje poznatom mitološkom pričom o nimfi Orkis, pretvorenoj u orhideju, i njezinom porukom o snazi transformacije, začetak umjetničke ideje (ujedno jedan od središnjih pojmova grčke filozofije) nazvane Genesis. Od tih prvobitnih latica satkani su titani.

Opisanim naglašavanjem povezanosti s prirodom i općenitim fenomenom geneze, koja uključuje prirodne elemente poput sunčeve svjetlosti, kiše, tla i insekata, ujedno tematizira kompleksnost i međuovisnost života. S druge strane, simboličkim elementima izražava dublje poruke i emocije. Cvjetove, koji se tijekom svojeg života neprestano mijenjaju, povezuje s prirodnim ciklusima obnove i rasta te u njima prepoznaje simboliku novog početka, svježine i vitalnosti. Budući da je vrlo senzibilan, Nenada Sovilja cvjetovi privlače i zbog svoje nježnosti, osjetljivosti, emocionalnosti, suptilnosti, čistoće i svježine. Ističe da ga cvijet, kao simbol ciklusa života, podsjeća na prolaznost, ali i fascinantnu životnu ravnotežu u dinamičnoj dihotomiji između stalne mijene i kontinuiteta u prirodi. Osobito mu je zanimljiv širi kozmički kontekst cvijeta, koji je vidljiv u geometrijskim oblicima, energiji i životnim silama povezanima s harmonijom i proporcijama univerzuma. U cvijetu općenito vidi most između materijalnog svijeta i duhove dimenzije, a njegova ljepota i sublimnost za njega predstavljaju transcendentne aspekte postojanja te nepresušan izvor čuđenja i divljenja prema univerzumu. Autora očarava orhidejina ljepota, elegancija, rafiniranost, senzualnost i snaga. Njezini jedinstveni oblici, boje i teksture osobito ga oduševljavaju, bude u njemu romantične osjećaje i asociraju ga na izdržljivost potrebnu za suočavanje s izazovima.

Zbog toga ne čudi što su umjetničke ekspresije titana jednako tako začuđujuće s obzirom na to da proizlaze iz autorove osobne i apstraktne interpretacije, koja se u velikoj mjeri temelji upravo na geometrijskim odnosima. Naime, Sovilj titane projektira i izrađuje u obliku famoznih osmerokuta, a smješta ih i izlaže na staklenim postamentima. Titane s osmerokutom tako povezuje osmostruka simetrija, koja je prisutna u prirodi, uključujući širi svemir, kao i u duhovnim i kozmičkim elementima.

Rapsodija boja i oblika stapa se s glazbenom podlogom „Hypnosa” Brandona Fiechtera, čija je ritmična ujednačenost harmonično usklađena s ritmom okretanja izloženih titana, u višeosjetilnu rapsodiju antičkog ugođaja.

Portretirajući titane i titanide kao orhideje, umjetnik naglašava njihovu veličinu, snažnu konstrukciju, iznimnu ljepotu i božansku prirodu. Oblikuje ih kao velike skulpture na kamenom postolju, postavljene na srebrne stabljike, koje se mogu nositi kao nakit, odnosno broš (na igli) ili ogrlica (na lancu). Osim smole, izrađeni su u pravilu od plemenitih metala (zlato i srebro) i dragog, fasetiranog kamenja. Unatoč nepostojanju izravne međusobne povezanosti, ekskluzivnost i posebnost orhideje Sovilja simbolički asocira na moći i status titanâ u antičkoj mitologiji kao prirodnih božanstava i sila koje su svijetom vladale prije olimpijskih bogova. Titane doživljava kao simbol preobrazbe i promjene, pa ih u konačnici kruni naizgled starinskim krunama, namjerno nakrivljenima prema dolje jer je većina titana ipak svrgnuta s trona, a orhideju kao metaforički izraz tih procesa. Njihovim međusobnim poistovjećivanjem stoga oblikuje nove poveznice i slojeve značenja mitologije i prirode.

Kao što to objašnjava sam umjetnik, cvijeće je u različitim kulturama simbol ljepote, života, prolaznosti i preobrazbe. Analogijom s ljudskom odnosno božanskom prirodom cvijeće postaje sredstvo prenošenja kompleksnih misli, emocija i ideja koje se vrlo teško izražavaju riječima. Emocionalna uživljenost u cvijeće proizlazi iz razumijevanja njegove prirode, prolaznosti i ljepote. Njome se bogati spoznajni, a maštom materijalni svijet. Cvijeće je u tom smislu potencijalni izvor inspiracije i spoznaje simboličkog izraza univerzalnih tema ljudskog iskustva, kao što su moć, sukobi, pohlepa, zaštita prirode i druge teme povezane s titanima i titanidama, koje u cvijeću ujedno poprimaju svoj umjetnički izraz. Sovilj smatra da takvo rezoniranje omogućuje dublji uvid u značaj i ljepotu prirode i postojanja te navodi na promišljanje o vlastitom mjestu u svijetu i vezi s prirodom na temelju empatije i povezanosti s okolinom.