5. Izložbeni prostor

U posljednjoj, petoj cjelini prikazan je grčki hram, kao višenamjenski postament za skulpture i nakit, zajedno s instalacijom nekoliko entiteta iz antičke mitologije, koji su povezani s elementima zemlje, zraka, vode i neba te bogovima Dionizijem, Herom, Hermesom i Posejdonom.

Hram je izraz moderne interpretacije klasične antičke arhitekture u obliku zanimljivog spoja tradicionalnog i suvremenog dizajna, kojom umjetnik pretače permanentnu inspirativnost grčkih hramova u nove koncepte i tehnologije. Središnje mjesto u hramu zauzimaju skulpture Meduze, Zeusa, Pegaza, i Kerbera, koji simboliziraju različite oblike ljudskog iskustva, uključujući strah i suočavanje s unutarnjim demonima (Kerber), snagu i moć (Zeus), inspiraciju i kreativnost (Pegaz) te moć transformacije (Meduza). Oni su ujedno ilustracija kontrasta između života (Meduza, Zeus i Pegaz) i njegove prolaznosti, odnosno smrti (Kerber). Njihovim postavljanjem unutar grčkoga hrama autor tematizira kompleksnost ljudskog iskustva, duhovne aspekte života i smrti te metafizička pitanja o postojanju i smislu.

Također, njima hrabro otvara vrata svoje intime. Meduza tako predstavlja njegove strahove i izazove u životu i umjetničkom stvaralaštvu te nastaje kao pokušaj suočavanja s njima i oslobođenja od njihove negativne moći. Zeus je odraz umjetnikovih promišljanja o vlasti, kontroli i samopouzdanju. Postavljajući ga, intenzivno razmišlja o svojoj unutarnjoj snazi i načinu na koji koristi svoju kreativnost i talente. Pegaz predstavlja osobni vapaj za novim idejama, inovacijom i izražavanjem kreativnog potencijala, a Kerber osobna unutarnja ograničenja, strah od nepoznatog i suočavanje s vlastitom tamnom stranom te osvještavanje nužnosti preispitivanja i savladavanja unutarnjih prepreka.

S jednim takvim osobnim izazovom suočio se upravo za vrijeme izrade izložaka, kada se nesputanost umjetnikova kreativnog duha iznenada narušila pojavom kreativne blokade uzrokovane spletom tragičnih okolnosti. Naime, baš na prvi dan proljeća uginula je autorova ljubimica, kraljevska pudla Troya. Bol i tuga zbog gubitka ljubimca razorno su djelovali na njegovu psihu i općenito funkcioniranje, tako da su ga emocionalna ispražnjenost i otupjelost jedno vrijeme sputavale u daljnjem radu.

U potrazi za skladom, mirom i utjehom Nenad Sovilj odlazi na putovanje u Grčku, okruženje prepuno emocionalnih mitoloških reminiscencija na vlastito djetinjstvo. Posjetio je Delfe, Olimp, Olimpiju i Korin, gdje ponovno uspostavlja unutarnji mir, ravnotežu, i sponu s prirodom te pronalazi inspiraciju za svoje simboličko umjetničko stvaralaštvo.

Zbog toga se lik Kerbera ne pojavljuje samo u grčkom hramu, nego kao posebna skulptura od bronce, veličine 55 centimetara. Riječ je o prvoj velikoj skulpturi koja prikazuje autorovu uginulu ljubimicu Troyu. S jedne strane, njome ostvaruje svoj životni san o kiparstvu. S druge strane, ta je skulptura ispunjena posebnom osobnom i emocionalnom simbolikom, unutarnjom tugom i ljubavlju te snagom koja mu je kao umjetniku pomogla da se nosi s gubitkom i pronađe dublje značenje svoje boli. Troyu prikazuje s tri glave u vertikali, jednom ispod druge, kao simbolom dobi od tri godine, tri mjeseca i tri dana, u kojoj je uginula, odnosno njezine rane, odrasle i zrele dobi. Na jednoj strani skulpture prikazan je Kerber, a na drugoj Troya sa spuštenim ušima i valovitom teksturom. Umjetnik je uvjeren da se njegov uginuli pas nalazi na Elizijskim poljanama, rajskom dijelu podzemnog svijeta u kojem obitavaju pravedne duše i miljenici bogova uživajući u miru i blaženstvu. Troglavi pas Kerber čuvar je mračnog dijela podzemnog svijeta koji sprečava duše da bez odobrenja božanstava uđu u podzemni svijet ili da ga napuste.

Upravo je čuvanje ulaza prema Soviljevim riječima mitološka poveznica između psa Troye i Kerbera. Dok je Kerber bio vjeran čuvar ulaza u Had i u potpunosti odan svojoj zadaći, psi u stvarnom životu jednako su tako vjerni čuvari domova i odani svojim vlasnicima štiteći ih od opasnosti i neprijatelja. Kerber se prikazuje sa zmijolikim repom, zbog kojeg je sličan nekim mitskim psima, a psi se često pojavljuju u pričama s mitološkim značenjem.

Osim navedenih skulptura, unutar hrama izloženi su talismani koji predstavljaju devet muza i posebne oblike umjetničke kreacije s obzirom na njihovu mitološku predodžbu kao boginje koje nadahnjuju umjetnike. Riječ je o unikatnom nakitu namijenjenom isključivo osobama za koje je izrađen. Personaliziranim talismanima umjetnik naglašava jedinstvenosti pojedinca, a nakit ima dodatnu emotivnu vrijednost i značenje za osobe koje ga nose. Takva njihova interpretacija posjetiteljima omogućuje povezivanje s mitologijom, umjetnošću i individualnim pričama vlasnikâ nakita.

Također, dijelom izloženih komada nakita oživotvoruju se mitska bića i heroji Minotaur, Kekropi, Heraklo i Perzej.

Pored grčkog hrama postavljena je i crna skulptura Apolonove ruke (pozorni posjetitelji prepoznat će ju po Apolonovu prstenu, koji je izložen u četvrtoj izložbenoj sobi), u čijoj se šaci nalazi zlatna jabuka. Potonja je prema grčkoj mitologiji bila uzrok sukoba taštine među bogovima, koja je dovela do Trojanskog rata. U Soviljevoj interpretaciji jabuku, na kojoj je Brailleovim pismom napisana poruka „To all of you”, Apolon nudi posjetiteljima, to jest svima nama, smatrajući nas sve slijepima. Takvim dramatičnim uprizorenjem simbolike jabuke, koja datira upravo iz grčkih mitova, a svoju duboku i široku ukorijenjenost u brojnim religijskim i društvenim tradicijama crpi iz nauke o istočnom grijehu, autor nas, pridajući joj vlastito umjetničko značenje oslobađa njezine tradicionalne dogmatske prirode, izaziva na individualnu i društvenu transformaciju njezine negativne konotacije, kao jabuke razdora, u pozitivan kontekst (među)ljudskog potencijala djelovanja. Ipak, umjetnik je u svojem otvorenom i oslobađajućem nedogmatskom pristupu krajnje dosljedan, pa nam ne nameće svoj odgovor i izbor, nego nas svojom kreativnom ekspresijom suočava s vlastitom odgovornošću za osobnu i zajedničku budućnost. Konačan ishod – raj ili pakao, osobni i/ili zajednički – tako ovisi o tome hoćemo li uzeti ponuđenu jabuku i zbog kojih razloga…

Konačno, cjelinu upotpunjuje mural „Parasol”, oktogonalna reljefna konstrukcija, koja se sastoji od osam slika sastavljenih od četiriju elemenata (zemlja, zrak, voda i nebo), izrađenih od smole, mesinga, patiniranog mesinga i vintage Swarovsky kristala, te štapova boginje Here (plavi agat, koralji, biseri, lapis lazuli) i bogova Dionizija (tirs – smola, mesing, srebro, emajl i ametisti), Hermesa (topaz, smaragdi, agat, pero ibisa, pozlaćeno srebro, smola) i Posejdona (trident – mesing, zlato, sedef, akvamarin, koralj, smola). Njime se prema umjetnikovu shvaćanju produbljuju slojevitost i značenje cjelokupnog koncepta grčkoga hrama. Elementima zemlje, zraka, vode i neba naglašava se povezanost s prirodom i univerzalnom harmonijom, a štapovima bogova te dragim i poludragim kamenjem pridružuje se mitološki kontekst i simbolika te dodatno oslikavaju božanske moći i atributi. Takvim integriranjem arhitektonskih, mitoloških i umjetničkih elemenata stvara se virtuozna interpretacija grčkog hrama kao mističnog mjesta inspiracije i kreativnosti.